Na konferenciji su predstavljeni rezultati programa Etos inicijative koja je tokom proteklih pet godina okupili više od 1000 nastavnika  iz škola u pet kantona, te u nekim pojedinčanim školama sa teritorija cijele BiH.
Konferencija je okupila preko 250 nastavnika,  učenika, pedagoga, direktora, predstavnika pedagoških zavoda, ministarstava obrazovanja i civilnih društava. Na konferenciji su učestvovali nastavnici i učenici iz Bihaća, Bužima, Gradačca, Jabalnice, Jajca, Kiseljaka, Konjica, Kupresa, Livna, Mostara, Sarajeva, Travnika, Visokog, Vareša i drugih mjesta u BiH.
Tokom konferencije učesnicima su se obratili: pomoćnica ministra za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u HNK, Emina Jusufbegović, savjetnik u Pedagoškom zavodu Tuzlanskog kantona Izet Numanović, Sedžida Hadžić, profesorica  Treće gimnazije iz Sarajeva, fra Ivan Nujić iz Franjevačke gimnazije Visoko, nastavnici i profesori: Alma Ahmethodžić, Mirza Jahić, Selvira Mašnić, Amela Petričević i Dženaida Čengić koji su kroz kratke filmove i prezentacije predstavili postignuća učenja o etičkim vrijednostima u svojoj školskoj i lokalnoj zajednici, prof. dr. Mato Zovkić, dr. Nezir Halilović iz Rijaseta islamske zajednice BiH, Elma Softić-Kaunitz iz Jevrejske zajednice BiH, Nikolina Tomšić iz Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije.
Na konferenciji  je takođe predstavljen zbornik radova Živi vrijednosti: globalni etos u lokalnoj perspektivi, urednica Zilke Spahić Šiljak i Melike Šahinović, a o Zborniku su govorili recenzenti prof. dr. Nerzuk Ćurak, prof. dr. Ivan Šarčević i prof. dr. Spahija Kozlić.
Učesnici konferencije takođe su imali priliku vidjeti  radove učenika osnovnih i srednjih škola iz BiH koji su stigli na konkurs TPO fondacije „Živi vrijednosti“, a sama Konferencija je završena proglašenjem najboljih radova i dodjelom nagrada: prvu nagradu u kategoriji osnovnih škola osvojili su učenici iz OŠ “Husino” iz Tuzle koja je inače u procesu certifikacije za školu etosa (nastavnica Amela Petričević), druga nagrada je pripala Ajdinu Redžić, Prva OŠ, Bosanska Krupa, a treća  Doris Martinović i Nini Vidović, KŠC Petar Barbarić, Travnik. Specijalna nagrada je dodijeljna Viktorii Sokolović, OŠ Osman Nakaš, Sarajevo. U kategoriji radova učenika srednjih škola prvu nagradu su osvojile su dvije učenice iz Srednje mješovite škole iz Gračanice, Amra Dizdarević i Edisa Bečić, dok su treća i četvrta nagrade dodijeljene   Josipu Mikolić, ŠC Fra Martina Nedića, Orašje i Lejli Eminović, SŠ Stolc, Stolac. Specijalnu nagradu dobila je Ajla Emkić iz Srednje medicinske škole Jezero, Sarajevo.
Više informacija o Etos inicijativi možete naći na http://www.tpo.ba

 * * *

Dobar dan. Čast mi je i zadovoljstvo  biti danas sa Vama. Zahvaljujem se organizatoru na pozivu za učešće u konferenciji Etos inicijativa.
Kada sam prvi put saznala za Svjetski etos, bilo je to nešto poput drage uspomene: zvučalo je tako dobro i tako poznato - upravo kao lijepi doživljaj koji ostaje u sjećanju pa pri njegovom spomenu čovjeka preplavi ugodno raspoloženje.
 Pojam svjetski etos bio je nov za mene, ali je ideja koja  se iza njega krila, bila za mene, istovremeno mnogo više i mnogo manje od – ideje. Bio je to oduvijek moj način življenja. I ne samo moj nego i većine mojih prijatelja. Interesantno je kako pojava novog pojma ne mora uvijek značiti da se radi o novom fenomenu, već obrnuto: dobro poznate prakse postaju fenomen, a njegovo  definisanje otvara nova polja spoznaje: odjedanput postajete svjesni da obični, mali, dobronamjerni, svakodnevni postupci imaju beskrajno važno značenje.
Prije dobrih desetak  godina  u posjetu našoj zajednici došla jedna Jevrejka iz Sjedinjenih Američkih Država. Kada je nakon nekoliko dana koje je provela kod nas nastupio Šabat, ja sam joj, pomalo snebivajući se, rekla da ne treba da se iznenadi našim običajima, a jedan od njih je i taj da  večernja molitva počinje uvijek u 19 sati. „Većina nas smo sekulrni Jevreji, malo je prakticirajućih vjernika –  skoro pa uopšte i nismo religiozni“, objašnjavala sam. Ona se veoma iznenadila mojoj tvrdnji i odgovorila mi: „To nije tačno. Vi ste jedna od najreligioznijih zajednica koju sam imala priliku posjetiti. Došla sam kod vas, ja - strankinja, a vi ste me primili i ugostili. Bili ste ljubazni i dobri prema meni. Ja se nijednog trenutka nisam osjetila kao neko ko je drugačiji od vas i ko vam ne pripada.  Gostoprimstvo je religiozni čin. Dobrota i ljubaznost Bogougodno djelo“.
I zaista - postupili smo u skladu sa pristojnošću, sa suosjećanjem i ljudskom otvorenošću prema drugom. Zar je potrebno nešto više od toga da bismo živjeli u miru?
 „La Benevolencija“ – Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo i Jevrejska opština u Sarajevo njegovala je iste ove principe i tokom proteklog rata. Nismo prebrojavali krvna zrnca – pomagali smo, onoliko koliko smo mogli, svakome ko nam se obratio.   I nismo bili jedini.  Tokom tih strašnih ratnih godina suradnja koja je postojala između 4 na vjerskim principima zasnovana humanitarna društva bila je izuzetno dobra, prijateljska, suštinski dobra u smislu dobrote, a bila je i uspješna. Jevrejska La Benevolencija, muslimanski Merhamet, katolički Caritas i srpski Dobrotvor (a ko zna prilike u BiH, jasno mu je da u životu srpskog naroda pravoslavlje igra veoma važnu ulogu), djelovali su zajedno. I danas je ta suradnja, iako po obimu neznatna u poređenju sa onom ratnom, srdačna i dobra.
TPO fondacija, naš današnji domaćin, organizacija je koja je učinila divne stvari, sprovela krasne akcije koje su sve, ali baš sve, bile u skladu sa Etos inicijativom i ja sam vrlo sretna i vrlo zadovoljna da sam u nekim od tih inicijativa i sama učestvovala.  Na Zilkin prijedlog, moj muž Pvle Kaunitz i ja smo se uključili u program  promocije ljudskih prava i napisali deset priča koje je TPO izdao kao strip sveske Nira I i II i zbirku priča pod naslovom „Nirini izazovi“ , te 10 priča koje su izašle pod naslovom „Sve što (ne) želimo znati“.  Bio je veliki izazov pisati za mlade ljude – jer nije lako onima sa „pedeset i kusur“ i  „šezdeset i kusur“, pisati za „neke nove klince“, pogotovo kada vaše priče treba da  budu neka vrsta  poticaja za aktivno učešće mladih u rješavanu društvenih problema. Često sam se, udubljena u pisanje, upitala: da li će ti mladi kojima ostavljamo društvo prepuno problema svih vrsta, jednostavno zapitati:  „Ako ti sa svojih toliko i toliko godina, tako dobro znaš šta i kako treba učiniti da bi problemi dobili svoje rješenje, zašto to nisi do sada sama učinila?“ – jer, ruku na srce, na to imaju puno pravo.
Moj odgovor na to pitanje može biti samo ovaj: „Mi smo zabrljali, ali tim više vi imate pravo da se bunite protiv nas ali još i više protiv stanja stvari kakvo vam predajemo. Nemojte ponavljati naše greške, nemojte nam dopustiti da vas i dalje zavlačimo. Recite nam: odstupite i ponesite svoju zbrku sa sobom. Recite nam to odlučno i nemojte sa nama praviti loše „dilove“, nemojte nam ostaviti prostor za kompromise. Recite nam to tako da vas čujemo i da nam bude jasno i pošaljite nas, figurativno i doslovno, u penziju.
Iako su naše generacije uvjetno kazano napravile dosta pometnji, problema i podjela, vjerujem da su mladi ljudi, posebno vi mladi nastavnici i nastavnice u prilici da odredite novi kurs djelovanja i to na principima univerzalnih etičkih normi u gloabliziranom drustvu sa mnoštvom izazova. Mi ćemo vam pomoći ukoliko vam je pomoć potrebna, savjetovati vas  da ne pravite iste geške kao i mi, već da učite živjeti otvorenih srca i umova, spremni da prihvatite drugoga u svim različitostima, jer onaj drugi je naš odraz u ogledalu, kako bi to Emanuel Levinas opisao.
Ovo je bilo ono što sam pripremajući se za ovu konferenciju namjeravala reći. No dozvolite mi da dodam još nekoliko rečenica.
Kada pogledam, odavde sa govornice prema vama  - srce mi je puno, a svijet mi izgleda predivno: dupke puna sala ljudi, nas dvije stotine i pedeset koji svakodnevno živimo i promoviramo Etos inicijativu. Ali, svijet se prostire mnogo dalje od ove prostorije, a svijet je na žalost okrutno mjesto. Prije koji dan u Sarajevu su ubijena dva policajca – a policija to je država i to je sigurnost i zaštita. No nije samo kod nas tako. Samo prije dva dana u subotu ujutro u Pittsburgu je na jutarnjoj molitvi u sinagogi ubijeno 11 ljudi. Jedanaest  ljudi koji su se molili Bogu.  To je strašno i zato uz jedno veliko hvala za sve što ste uradili i postigli u proteklih 5 godina moram ipak reći i ovo: Puno je još posla pred nama. Hvala vam.

Elma Softić-Kaunitz
25. oktobra 2018.