Napredak ne treba samo Hrvatima, Preporod ne treba samo Bošnjacima, a Prosvjeta samo Srbima; svima treba sve, a da bi se to ostvarilo potrebno je samo malo La Benevolencije

Ovim je riječima Jakob Finci sinoć zaključio svoje izlaganje o prvih 120 godina La Benevolencije - jevrejskog prosvjetnog, kulturnog i humanitarnog društva.

U prepunoj dvorani  Narodnog pozorišta u Sarajevu okupili su se članovi društva, prijatelji i poštovaoci kako bi obilježili važan jubilej. Tim povodom, nakon prigodnog obraćanja Fincija - predsjednika društva, uslijedila je projekcija kratkog filma 'Preživjeti u Sarajevu', autora Eduarda Serotta.

Film akcentira ulogu La Benevolencije u ratnom Sarajevu, kada je do punog izražaja došao multietnički karakter društva koje je oko sebe okupljalo brojne volontere i građane Sarajeva bez obzira na njihovo etničko porijeklo.

Koncert vrhunskih umjetnica
Drugi dio programa protekao je uz koncert klasične muzike u izvođenju čuvene i sarajevskoj publici omiljene violinistice Alene Baeve, uz klavirsku pratnju Aide Mušanović. I muzička djela koja su odabrana za ovu večer odražavala su kulturu Jevreja. Koncert je započeo savremenim djelom Alfija Kabilja - svitom 'Fiddler on the Street' za violinu solo. Uslijedila je 'Baal Shem - Nigun' Ernesta Blocha, te 'Introduction i Rondo Capriccioso' Camillea Saint-Seansa, uz klavirsku pratnju. Najatraktivnija izvedba ostavljena je za kraj, a radilo se i Fantaziji na motive iz Bizetove opere Carmen, autora Franza Waxmana. Alena Baeva odsvirala je navedena djela sa svojom već poznatom lakoćom i muzikalnošću uz mnoštvo virtuoznih elemenata kroz koje njena umjetnost nije izgubila i šarm. Aida Mušanović je kroz klavirski part pokazala da može biti ravnopravna partnerica na sceni i jednoj velikoj umjetnici kakava je Baeva.

Nekoliko riječi i o historijatu La Benevolencije
Prisutni su tokom večeri mogli čuti zanimljivu priču o nastanku ovog društva, ali i o historijatu Jevreja na tlu BiH. Nakon što je španjolska kraljica Isabella I godine 1492. protjerala Jevreje iz svoje kraljevine, jedan dio njih otišao je u Ameriku za Kolumbom, dok se drugi dio uputio ka Balkanu. "Ni dan danas ne znamo ko je od njih krenuo u krivom pravcu", našalio se Jakob Finci pričajući nam ovu priču. Na tlu naše zemlje Jevreji pridošli iz Španije pronašli su svoj novi dom, a već 1565. otvorena je Jevrejska opština u Sarajevu. Miletski sistem u Otomanskom carstvu svakome je omogućavao ispoljavanje vjere (što je u poređenju sa ostatskom Evrope bile veoma napredno), tako da Sarajevo dobilo prvu sinagogu 1581. a ta zgrada stoji i danas i u njoj je smješten Muzej Jevreja.

Nakon Berlinskog kongresa 1878. BiH je anektirana u Austrougarsku monarhiju, a sa brojnim austrijskim činovnicima i stručnjacima u BiH dolazi i velik broj Jevreja. No domaće jevrejsko stanovništvo bilo je nemalo iznenađeno činjenicom da su ta njihova braća po vjeri govorila drugi jezik i nisu razumjela Ladino, jezik bosanskih Sefarda. Naravno, radilo se o Aškenazima, koje su domaći Sefardi nazvali 'svojim najboljim prijateljima'. Dolazak aškenaskih Jevreja značio je i kulturološki preokret jer su pridošlice bile sve odreda školovani ljudi, a domaći Jevreji uvidjeli da "nije dovoljno samo držati svoj ćepenak, nego se potrebno i školovati", rekao je Finci.

Tako je nastala La Benevolencija, društvo čiji je prvobitni cilj bio obezbijediti stipendije za jevrejske mladiće kako bi se školovali. Te 1892. godine u Sarajevu je živjelo oko 10.000 Jevreja, od kojih je 1000 bilo bogatih, i oni su dio svoje zarade stavljali na raspolaganje zajednici.

Vesna Andree Zaimović, Manjine.ba
Preneseno sa www.radiosarajevo.ba