Jakob Finci: EU je svjetlo na kraju našeg tunela

 Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, prvi je bh. građanin kome je Savjet za američku slobodu dodijelio međunarodnu nagradu "Prva američka sloboda".

Ovom nagradom odaje se priznanje za izvanredan doprinos u promovisanju slobode individualne svijesti, slobode uvjerenja i religije, te međusobnog poštovanja i razumijevanja među ljudima, zajednicama i vladama. Finci je ugledni bh. građanin, cijenjen i poštovan u međunarodnim krugovima.

Osnovao je Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo "La Benevolencija", predsjednik je Međureligijskog vijeća BiH, Fondacije FONDEKO BiH, bio je izvršni direktor Fonda "Otvoreno društvo" (Soros) i direktor je Agencije za državnu upravu.

Finciju će nagrada "Prva američka sloboda" biti uručena početkom naredne godine u Ričmondu, u SAD.

NN: U kakvom su trenutno položaju Jevreji u BiH?

FINCI: Ako izuzmemo određenu nemogućnost kandidovanja na neke pozicije u društvu, mislim na visoke državne pozicije rezervisane isključivo za pripadnike tri konstitutivna naroda u BiH, Jevreji su u svemu ostalom ravnopravni s ovim narodima i suočavaju se sa brojnim problemima kao i svi drugi građani BiH, počevši od relativno niskih primanja do visoke stope nezaposlenosti.

NN: Sva tri konstitutivna naroda u BiH iznose svoje mišljenje o aktuelnom pitanju ustavnih promjena u BiH i budućeg uređenja države. Kakav je stav Jevrejske zajednice po tom pitanju?

FINCI: Ustav je nešto što prati situaciju na terenu i ne možemo mi sad napisati na papiru kakvu BiH želimo, čak i ako se oko toga svi usaglasimo, a potom je ustrojiti tako kako je napisano. Jednostavno to tako ne ide. U ovom momentu mislim da Dejtonski ustav još daje dovoljno prostora za bilo koji dogovor ako za to postoji dobra volja. Insistiranje da moramo promijeniti Ustav da bismo krenuli naprijed nije realno. Drugi problemi kao što su vrlo spor ekonomski razvoj, ekonomsko zaostajanje za susjedima, kao i rješavanje drugih socijalno-egzistencijalnih pitanja su prioritetniji za svakodnevni život stanovnika BiH nego to što piše u Ustavu. Uostalom, u Dejtonskom ustavu postoji član koji kaže: možete napraviti sve što se dva entiteta i tri naroda dogovore. Znači, nama ne smeta postojeći ustav, smeta nam nedostatak dogovora i ideje šta u stvari hoćemo.

NN: U sadašnjoj BiH pored tri većinska naroda, kako se navodi, postoje ostali narodi ili nacionalne manjine. Među te nacionalne manjine svrstani su i Jevreji. Da li Jevreje vrijeđa ovakav status?

FINCI: Mislim da nigdje u svijetu Jevreji nisu tretirani kao nacionalna manjina, nego su tretirani kao državljani te zemlje, samo su različite vjeroispovijesti. Kod nas problem predstavlja to što se nacionalnost vezuje za vjeroispovijest i gotovo je nemoguće biti Bošnjak, a ne biti musliman, biti Hrvat a ne biti katolik, ili biti Srbin a ne biti pravoslavac. Zbog toga su i Jevreji u BiH, u poređenju sa njihovom brojnošću, shvaćeni i deklarisani kao nacionalna manjina. Jevreji nisu nacionalna manjina, iako ih malo ima, ni u Francuskoj, ni u Engleskoj, ni u Njemačkoj, niti u jednoj zapadnoj demokratiji na koju se mi ugledamo.

NN: Prije mjesec dana Mihael Šmunk, ambasador Njemačke u BiH, izjavio je da bi najvažniji cilj ustavnih reformi u BiH trebalo da bude da se od BiH stvori nacija. Kako komentarišete ovu izjavu koja je kod nas izazvala burne reakcije?

FINCI: Narodi u BiH nacionalnost povezuju sa etničkom pripadnošću, zbog toga je i termin bosanska nacija sporan jer on faktički kao takav ne postoji u rječniku Srba, Hrvata i Bošnjaka. Pogledajte formular koji ispunjavamo kada tražimo vize, svugdje stoji da su nacionalnost i državljanstvo jedno te isto, što podrazumijeva da pod tom stavkom nikad ne pišete da ste Srbin, nego da ste Bosanac i Hercegovac, jer imate pasoš na kome piše da ste Bosanac i Hercegovac, a ne da ste Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Jevrej. U tom smislu sam shvatio i intervenciju ambasadora Šmunka, a ne u smislu da treba da prestanemo biti Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Jevreji.

NN: Svjedoci smo masovne pojave neonacističkih pokreta i jačanja ekstremnih desničarskih partija u zapadnom svijetu i regionu. Mora li savremena demokratija da trpi govor mržnje pod plaštom Ustavom zagarantovane slobode govora?

FINCI:

Govor mržnje svijet nikada nije uspio da iskorijeni, a onaj koji to uspije definitivno će biti najzaslužniji dobitnik Nobelove nagrade.

Govor mržnje svijet nikada nije uspio da iskorijeni, a onaj koji to uspije definitivno će biti najzaslužniji dobitnik Nobelove nagrade. Međutim, taj pojedinačni, lični animozitet i netrpeljivost je nešto što će vjerovatno postojati dok god postoji ljudski rod i protiv njega je teško boriti se. U većini zemalja i danas se ta netrpeljivost uglavnom ispoljava prema manjinskim narodima koji se svojim etničkim i kulturnim osobenostima razlikuju od većinskog naroda.

NN: A govor mržnje u BiH?

FINCI: Rekao bih da smo mi u BiH sretni jer je taj govor mržnje bar na elektronskim medijima uz aktivnost Regulatorne agencije za komunikacije znatno smanjen. A svjesni smo da je u periodu od 1990. do 1995. godine, za vrijeme rata u BiH, mnogo zla nanio upravo taj govor mržnje kroz medije. U BiH se međusobnim upoznavanjem, razumijevanjem, tolerancijom i uz malo dobre volje može postići daleko više od onoga što mi postižemo.

NN: Kakva je budućnost građana u BiH, s obzirom da njihovi politički predstavnici teška srca sarađuju i rijetko samostalno postižu dogovor?

FINCI: Iskreno se nadam da još postoji svjetlo na kraju ovog tunela. Naše svjetlo je pridruživanje BiH evroatlantskim integracijama zajedno s ostalim evropskim zemljama. Moramo da budemo svjesni toga da se ni EU neće beskrajno širiti. Doći će vrijeme kada će ona postaviti svoje konačne granice i zatvoriti vrata. Najgore što bi nam se moglo desiti je da ostanemo pred tim zatvorenim vratima.

NN: Šta za Vas znači biti dobitnik nagrade "Prva američka sloboda"?

FINCI: Ova nagrada sigurno je veliko priznanje za sve ono što je u BiH postignuto, kako na planu međureligijskog dijaloga, tako i na planu suživota. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas nije bilo ni sukoba, niti bilo kakvih incidenata koji bi mogli ukazati da vode korijen u nekoj dubljoj nacionalnoj, vjerskoj netrpeljivosti. Ne možemo svaku džepnu krađu ili svaku svađu da baziramo na etničkoj netrpeljivosti. Ako vam neko ukrade novčanik, a uspostavi se da je on druge nacionalnosti, to nije atak na vaš narod nego jednostavno ulična krađa i čini mi se kad bismo sve zvali svojim imenom da bi nam život bio puno lakši.

Nezavisne novine
19.09.2007. godine

Goranka Vranić