Prije osamdeset godina u malom srednjebosanskom gradiću Olovu jevrejska porodica OZMO (otac Albert Abraham, majka rođena Musić) dobila je i treću prinovu. Svjetlost dana ugledao je  dječak  kojeg danas poznajemo kao Maladena Musića Ozmu.
 
Abraham, zaljubljenik u film nabavljao je projektore i role u inostranstvu i organizirao prve kino-projekcije na ovim prostoriama no sve je to grubo prekinuo rat i fašizam. Jedne ledene decembarske noći 1941. godine ustaše hapse sve Jevreje pa tako i članove porodice Ozmo, trpaju ih u stočne vagone i šalju na put bez povratka, na put za Jasenovac. Srećom, među crnokošuljašima je jedan sa trunkom čovječnosti. Gruba ruka gura jedanaestogodišnjeg momčića pod vagon. U općem haosu Mladen se gubi u tamnoj, studenoj izmaglici i bježi prema Zavidovićima majčinoj rodbini a zatim dalje prema Slavoniji. Da bi izbjegao progon Jevreja i preživio mijenja prezime i kao Mladen Musić stupa u partizane.

Kraj rata. Mladen je u Zagrebu i pohađa partizansku gimnaziju. Sprema se za ostvarenje jednog svog sna, sprema se za likovnu akademiju. No, soc-realizam, dominantni i partijski jedino podoban pravac likovnog stvaralaštva nije ono što okupira stvaralački, istraživački duh ovog mladića.  On pohađa slikarske ateljee Bače i Jovanovića, promatra i uči osnove likovnog zanata a u diskusijama sa vršnjacima iznosi svoja razmišljanja o ekspresionizmu, umjetnosti i stvaralaštvu te tako i ne sluteći dolazi u sukob sa krutom, jednosmjernom svakodnevnicom. Vrata likovne akademije za njega se zauvijek zatvaraju. Pokušava studirati Etnologiju na Filozofskom fakultetu no i tu je izložen pritiscima.

1952. godine Mladen je u Milanu. Mukotrpno se probija kroz život, studira slikarstvo, grafiku i dizajn. Radi za izdavačke i TV kuće, stvara. 1958. godine u galeriji "Bagutta" otvara svoju prvu smostalnu izložbu.

Danas, pedeset i dvije godine nakon te prve Mladenove izložbe pred nama se, po prvi put na ovim prostorima nalazi izbor iz njegovog stvaralačkog opusa što daje posebnu draž i značaj ovoj izložbi.

Na prvi pogled mogli bismo pomisliti da je riječ o djelima nekoliko stvaralaca raznih likovnih preokupacija i rukopisa koje povezuje jedna zajednička poveznica - graficizam. Ali - pogriješili bismo.

Pred naši očima Mladen Musić Ozmo otvara tek paletu svojih mnogoznačnih likovnih iskaza, nastalih u različitim periodima i prostorima, izraženih različitim likovnim tehnikama ali uvijek sa jasnim konceptom i prepoznatljivom porukom.

Ciklus, nazovimo ga jednostavno "Kloniranje" ili kako ga sam autor naziva "Klon modul", grafički najčišći, predstavlja specifičnu viziju vremena koje je pred nama iskazanu bezbrojnim ponavljanjem jednog jedinog elementa sastavljenog od dvije sfere povezane cilindrom. Opetovanjem, dakle poentilističkim kloniranjem tog elementa Mladen nas, na sebi svojstven način podsjeća da je sve oko nas ali i u nama sastavljeno zapravo od jednostavne linije bilo da je ona prava ili kriva.  Uvodeći pri tome još i element osnovnih boja ova futuristička igra dobija svoj konačni estetski oblik  otvarajući nam skriveni, poetski prostor za promišljanje.

Portreti velikog formata, rađeni na grubom papiru u kombinovanoj tehnici, "rukom" kako to Mladen voli reći, snažnog ekspresivnog naboja i ozvučja, predstavljaju nam autora iz jednog naoko drugačijeg rakursa. Sada smo pred senzibilnim promatračem i zapisivačem ljudskih lica na kojim je život borama  izorao i urezao vječnu istinu o borbi dobra i zla. Dobro i zlo, to praiskonsko prokletstvo i neminovnost ima svoju cijenu a Musić je bilježi i pretvara u emotivno nabijen likovni iskaz i snažnu, jednostavnu, zato hromatski oskudnu, crno bijelu poruku. 

I konačno treći ciklus pod nazivom "Happy Birthday", predstavlja specifičnu antologiju svjetskog ekspresionizma. Ako pažljivije promotrite postavljene uratke otkrićete da se kroz svaku lubanju može gotovo virtualno "proći" do jednog od djela nekih od najpoznatijih ekspresionista prošlog vijeka.  Na taj način pred nama se otvaraju stranice povijesti umjetnosti. Ali zašto baš kroz lubanju? Ma kakvu nam simboliku sporni predmet predstavljao, ma šta ona za nas značila, odgovor je i više nego jednostavan. Pa u lubanji, dakle u glavi je sve ono što vidite "iza" zapravo začeto.

Ovim na prvi pogled šarolikim ciklusom autor nas upozorava na još jednu činjenicu. Svako od ovih djela svojedobno je nastalo imaginacijom umjetnika te u određenom trenutku izašlo na svjetlo dana. Danas je međutim postalo dijelom raznovrsnih oku javnosti teško dostupnih kolekcija te tako ponovo nestalo, ovaj put u fundusima muzeja, galerija ili privatnim zbirkama rijetko dostupnim  poklonicima.

Da li je to sudbina svakog likovnog djela? 
 

Izložba će biti otvorena
svakim danom od 15 do 19h osim subotom

Galerija "Novi Hram", 
Mula Mustafe Bašeskije 38
Tel/fax: +387 33 233 280
Sarajevo