Sa Rankom Rihtmanom SaLon ("SaLon" - "Bilten Jevrejske zajednice Prijatelji "La Benevolencije" London") je razgovarao prije desetak godina. Zato ne objavljujemo kratku biografiju.

Zanimalo nas je da malo zavirimo u život i rad poznatog muzičara nakon toliko godina, kada pritisak i frustracije od ratnih trauma polako postaju prošlost i nisu više sastavni dio svakodnevnice.


P.
Ukoliko je neko naumio da napiše antologiju zabavne i popularne muzike Sarajeva (to praktično znači i Bosne i Hercegovina pa i bivše Jugoslavije) poslije Drugog svjetskog rata, ne bi mogao izostaviti tvoje ime. Kako ti vidiš sebe u tom kontekstu, ...bez lažne skromnosti.
O. Ja tek sad, nakon posljednjih koncerata sa "Indexima", shvatam i osjećam koliko su važne stvari koje su se onomad desile, a u kojima sam i ja aktivno učestvovao. Često sam sebe pitam: Da li je moguće da ta muzika, koju smo zajedno gradili ne razmišl jajući nadugo i naširoko, sada ljudima znači toliko mnogo? Jasno je da pojačana nostalgija izazvana posljednjom dijasporom veoma doprinosi njenom značaju, ali ipak ...

P. U tvom školovanju nakon završene srednje škole, izgleda da je bilo neke kratkotrajne neodlučnosti u kom pravcu dalje. Jedna ptičica nam je javila da su te vidjeli na studiju fizike?! Ipak, iver ne pada daleko od klade...

Cijeli interview možete pročitati u SaLon-u broj 47. koji besplatno možete downloadovati u pdf formatu sa naše web stranice.

Direktan link za download SaLon 47.

 

Pismo Isaka Danona-Geze - Jasenovac 1944. Print E-mail

next Pismo Isaka Danona-Geze - Jasenovac 1944. 

Mnogo bi htio da kažem, ali ne znam što bi ti kazao. Tuga i očaj, i ne vjerujem da ćemo uopšte izvući žive glave odavde, tako da se čudim šta nas drži u životu. Jedino što znam da imam tebe i djecu kod kuće. Sve su moje misli i želje usmjerene ka Vama i donekle sam sretan samo kada sam u mislima sa Vama, kada se igram sa dragom dječicom i osječam tvoju blizinu kraj sebe. Sav sam izgubljen, ni sam ne znam šta pišem. Znam da bi trebao pisati o sebi, ali to bi bili sami užasi i grozote, čitave stranice o ubijanju i klanju, tako da bi samo još više otežao tvoj ionako težak život.


Ljubljena moja ženice,

Pišem na brzinu kako bi stigao ovo pismo otpremiti. Pisao sam jednom već to pismo.

Sutra odlazi i Edita će ti ga sigurno poslati. Ako uzmognem poslaću i ovo drugo. Od srca se nadam da će bar jedno stići u tvoje ruke.

Mnogo bi htio da kažem, ali ne znam što bi ti kazao. Tuga i očaj, i ne vjerujem da ćemo uopšte izvući žive glave odavde, tako da se čudim šta nas drži u životu. Jedino što znam da imam tebe i djecu kod kuće. Sve su moje misli i želje usmjerene ka Vama i donekle sam sretan samo kada sam u mislima sa Vama, kada se igram sa dragom dječicom i osječam tvoju blizinu kraj sebe. Sav sam izgubljen, ni sam ne znam šta pišem. Znam da bi trebao pisati o sebi, ali to bi bili sami užasi i grozote, čitave stranice o ubijanju i klanju, tako da bi samo još više otežao tvoj ionako težak život.

Mogu ti reći toliko da je još jedino Aco od cijele familije živ. Svi ostali su poubijani. Hrane nas očajno-10 dkg brašna dnevno, a iz paketa oduzimaju svu hranu za kuhanje i kruh-tvoji paketi su dobro kamuflirani, dobivam ih ispravno a batine i ubijanja su i danas na dnevnom redu. Sve ono što se prića o logorima, kako je dobro je laž. Znam da od molbe nema ništa, jer za Jevreje nema izlaza prije svršetka rata, ukoliko nas prije toga ne ubiju.

Nemoj se ljubljena ljutiti na mene i oprosti mi npravde koje sam ti nanjeo. Želio bih opet biti s tobom, da to ispravim, jer tek sam u logoru spoznao što si ti bila a što si sada za mene. Ne ljuti se ako u pismu očajan. Vjeruj, ove tri godine su me ubile, učinile bezosječajnim za sve, tako da nisam u stanju iskazati ono što srce osjeća. Kažem, ti si jedina misao i svrha moga života, a znam da sam bio bjednik koji te je zapostavljao, koji ti nije nikakve radosti  životu priuštio i koji bi rado, da mu se pruži prilika, sve to ispravio.

Ne zamjeri, već oprosti, jer čovjek umije cijeniti ono što je posjedovao istom onda kad izgubi.

Boli me pomisao da se možda više nečemo vidjeti, da neću nikada više čuti dragi glas tvoj i naše djece, djece koja se neće ni sječati svoga oca, ali vjerujem ipak da će na njega pomisliti.

Najviše vjerujem tebi, da češ ih odgajati onako kako sam ja to zamislio.

Pokušaj jos jednom sve za moje izbavljenje. Prodaj svu moju garderobu, ako je potrebno da bi nabavila novac. Znaš li bilo šta o mami i Pubi? Čuo sam da su negdje oko Otočca u Lici.

Emil i ostali prijatelji su mrtvi.

E, da hoću ja imati sreću da svoju ljubljenu Vesnu i djecu opet vidim i grlim i ljubim.


KRAJA NEMA

28.8.1944.god, Jasenovac
Pismo Isaka Danona-Geze upučeno ženi Vesni Danon i kčerkama Idi i Neli.

 
< Prev   Next >
powered_by.png, 1 kB

Guestbook - Last Post

sanja
Pozdrav urednistvu!Uspjesan rad i ubuduce zeli vam Sanja.
mod_vvisit_counterToday541
mod_vvisit_counterYesterday643
mod_vvisit_counterThis week2105
mod_vvisit_counterThis month10629
mod_vvisit_counterAll162717

Newsletter

Ako želite primati novosti sa našeg web-a prijavite se na Newsletter






© 2008 Jewish Community of Bosnia and Herzegovina