Jom Hašoa - dan sjećanja na stradanje
Aprila mjeseca 1951. godine usvojeno je da se 27. Nisan, dan kada je podignut ustanak u Varšavskom getu, proglasi za Jom Hašoa, Dan sjećanja na stradanja Jevreja u Holokaustu. Ove 2008. godine, prema aktuelnom svjetovnom kalendaru, Jom Hašoa je bio 01. maja, tako da smo zbog otsutnosti mnogih članova naše Opštine, odlučili da ga obilježimo danas, s malim zakašnjenjem, ali uz dužni pijetet prema žrtvama najveće tragedije čovječanstva u 20. vijeku.
Istorija jevrejskog naroda je puna progona i pogroma, od egzodusa, rušenja prvog i drugog hrama, holokausta, pa do najnovijeg vala antisemitizma koji se javlja na svim tačkama ovog uzavrelog globusa. Živimo u vremenu relativnog mira, ali vremenu koje ne smije da nas uljuljka, moramo biti svjesni vjekovne netrpeljivosti prema nama, na svim meridijanima svijeta. Iako Jom Hašoa ima relativno kratku istoriju, za nas Jevreje, ovaj dan ima posebno značenje. U cijelom naprednom svijetu, tog dana vrši se komemoracija za žrtve nezapamćene tragedije, za 6.000.000 nevinih ljudi koji su stradali samo zato što su bili Jevreji. Prije samo dvije sedmice, u ovim istim prostorijama, uz našeg gostujućeg Rabina Eliezera Pape, iz Hagade smo čitali priču o izlasku iz Egipta, o slobodi Jevrejskog naroda ostvarenoj izlaskom iz Egipatskog ropstva. Kako god su naši praoci sačuvali i na pokoljenja prenijeli priču o izlasku tako je i naša obaveza da priču o Šoah prenosimo na buduća pokoljenja, ne zato da bi nove generacije podsticali na osvetu, već zato da se to više nikada i nikome ne dogodi. A šta to i koliko često mi treba da pričamo i govorimo generacijama koje dolaze o Holokaustu, o stradanjima naših sunarodnjaka, kako u našoj zemlji, tako i širom svijeta, pretežno u Evropi. Treba im ispričati sve o Holokaustu, najvećoj tragediji našeg naroda, nezapamčenom zločinu povampirenog nacizma, potspješenog kolaboracionizmom slabih i nespremnih da razlikuju dobro i zlo. Oni treba da znaju šta je antisemitizam, šta je Holokaust, šta su bili, a i šta su danas korijeni antisemitizma. Učimo ih šta je to nacizam i fašizam, kako i kada i od koga su donešeni rasni zakoni, šta je to Kristalna noć, i zašto su Jevreji bili obilježeni, zašto su morali da nose žute trake i zvijezde? Treba da im pričamo i o Varšavskom getu,veličanstvenom ustanku i otporu koji su pružili izgladnjeli i goloruki Jevreji tada najačoj vojnoj sili na svijetu, o ustanku koji je predstavljao i spašavao čast obespravljenih ljudi, getoiziranih i ubijanih samo zbog činjenice da su bili Jevreji. Mi smo obavezni da im kažemo cijelu istinu o 300 sabirnih i koncentracionih logora rasutih širom Evrope. Oni moraju znati da se samo na teritoriji zloglasne NDH nalazilo 40 takvih logora, da je u njima stradalo preko 13.000 bosansko hercegovačkih Jevreja, a od toga 7.500 Jevreja, građana Sarajeva. U ime trpljenja i stradanja, u ime porodica koje su istrebljene, u ime svih šest miliona stradalih, mi moramo uložiti i poslednji atom razuma i snage da generacijama koje dolaze pokažemo i pričamo o tragediji koja se desila našem narodu. Ulazeći u ovu salu zapalili ste sviječe za sjećanje na svoje najbliže, za mnoge znane i neznane, koji završiše u zloglasnim logorima ili stratištima Evrope. Tu je samo nekoliko desetina svijeća i imena, u pozadini, tiho s pijetetom, slušate imena nekadašnjih Sarajlija, Jevreja koji su pobijeni, pogušeni u gasnim komorama ili bačeni u hladnu i nabujalu rijeku Savu. Na tom spisku je tačno 7.505 imena. To znači da za veliku večinu stradalih ne postoji niko bližnji, ni imena da im se sjeti, ni sviječu da im zapali. Zbog svih njih, zbog svih 6 miliona stradalih Jevreja, zapalili smo šest većih svijeća, niko u ovoj tragediji ne smije biti zaboravljen. Dozvolite mi da završim citatom molitve koja se čita na današnji dan:
"Milostivi Bože! Ti koji ne zaboravljaš jecaje potlačenih, budi s nama i štiti nas, učini da svijetom zavlada duh sloge i ljubavi, pa da svi narodi žive mirno i sretno, a s njima i mi, narod Tvoj". Boris Kožemjakin maja 2008. godine |