Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH
      JEVREJI - NAJVIŠE UGROŽENI TEŠKIM EKONOMSKIM STANJEM U BIH

      Jakob Finci je rođen 1943. godine u talijanskom koncentracionom logoru na Rabu. Praktično, jedini je član porodice Finci koji u zadnjih 350 godina nije rođen u Sarajevu. Čitav zadnji rat je proveo u glavnom gradu BiH. Društveno je veoma aktivan. Osim što je predsjednik Jevrejske zajednice BiH, predsjedavajući je Međureligijskog vijeća BiH, a obavljao je i funkciju izvršnog direktora Soroš fondacije u Sarajevu. Ugostio je Bila Klintona, princezu Dajanu i Papu, prilikom njihovih posjeta Sarajevu. Smatra se nezaobilaznim faktorom u vraćanju međunacionalnog pomirenja u BiH.   


      SAFAX: Jevrejska zajednica je trenutno vjerovatno jedna od najmalobrojnijih narodnosnih skupina u BiH. Koliko, zapravo, Jevreja danas ima u BiH, odnosno u Sarajevu kao mjestu najveće koncentracije Jevreja od njihova dolaska na ove prostore prije tačno 508 godina?


      FINCI: Momentalno u BiH ima negdje oko 1000 Jevreja. Najveća je opština u Sarajevu sa oko 700 članova, dok male jevrejske opštine postoje u Mostaru, Zenici i Tuzli na teritoriji Federacije, te u Banja Luci i Doboju na teritoriji Republike Srpske i svi mi zajedno činimo Jevrejsku zajednicu BiH, koja je rekao bih, vrlo dobro integrisana u bosanskohercegovačko društvo, ali nije asimilirana. Svojim radom i svojim postojanjem ovdje ne želimo samo da svjedočimo svoj petstogodišnji boravak u ovim krajevima nego se trudimo da zajedno sa ostalim građanima stvorimo onaj milje multinacionalnog društva gdje će se kulture međusobno prožimati i time jedna drugu bogatiti. Jednostavno pokušavamo da živimo kao što se ovdje živjelo pet stotina godina pomiješani jedni sa drugima, pomažući jedni druge i obogaćujući jedni druge.


      SAFAX: Kakav status Jevreji uživaju danas u BiH. Koliko su njihova manjinska prava zaštićena?


      FINCI: Nažalost, vi znate da je u dejtonskom ustavu ova zemlja striktno podijeljena na tri nacionalne grupe koje su teoretski ravnopravne, mada u pojedinim entitetima to nije tako, tako da su u ovoj zemlji svi manjine, samo zavisi s koje strane međuentitetske linije stanu. Najnovija presuda Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti tri naroda bi mogla nešto da izmjeni na tom planu, mada će još puno vode proći Miljackom dok se svi zakoni usaglase sa ovom ustavnom odredbom. Ja ne mogu reći da su Jevreji u bilo kakvom podređenom položaju, mada po samoj ustavnoj odrednici i po zakonu o Vladi BiH ne mogu biti ni članovi Predsjedništva, ni članovi Vlade, ni ministri ni doministri, zato što je to striktno podijeljeno na ove tri nacionalne grupe. Međutim, ja vjerujem da oni koji svojim kvalitetom zasluže da zauzmu visoke položaje u društvu, nacionalna pripadnost neće biti smetnja, jer je ovde više bitna politička pripadnost i podobnost, a ne toliko nacionalna.


      SAFAX: A kada govorimo o temeljnim ljudskim pravima, pravu na stan, imovinu…autoritet jevrejske zajednice se javljao značajnim činiocem. Da li su i rezultati vidni?


      FINCI: Vidni su toliko što je jevrejska zajednica u novembru 1992. kada se rat tek razbuktavao potpisala ugovor sa tadašnjom skupštinom grada Sarajeva o zaštiti jevrejske imovine, odnosno o pravu povratka stanova Jevreja koji se vrate. To je bio jedan dodatak koji je kasnije bio regulisan u aneksu 7. Dejtonskog sporazuma, o tome da se svako ima vratiti na svoje i Jevreji su tu priliku iskoristili, tako da se u Sarajevo vratilo oko 30% Jevreja koji su ga napustili, što je najveći procenat povratka neke od etničkih grupa u Sarajevo. Ja se nadam da će se još jedan broj njih vratiti, mada kao i poslije svakog velikog egzodusa nikada se svi ne vraćaju, jer nije dovoljno samo imati krov nad glavom, potrebno je imati posao i socijalnu sigurnost, političku sigurnost, perspektivu za vašu djecu. Onda je stvarno teško očekivati da će se svi vratiti, ne samo Jevreji nego i svi ostali, pogotovo oni koji su već šest, sedam ili osam godina po nekim zemljama koje su ih primile raširenih ruku i gdje su postali i državljani, bilo da je to Kanada, Švedska, Amerika, ali eto igrom slučajeva još uvijek imaju i glasačko pravo u BiH.


      SAFAX: Još od otkrića Amerike i njihova progona iz Španije, pa traženja utočišta svuda po svijetu, rekao bih, Jevreji su stalno u pokretu. Da li je nakon ovog rata trend odlazaka prisutniji, kao recimo kod mlade generacije u ovoj zemlji s obzirom na ove okolnosti o kojima ste govorili, ekonomsku stabilnost i perspektive?


      FINCI: Interesantno je, ali od 1995. niko od Jevreja nije napustio Sarajevo, njih preko 300 se vratilo. Biće da svi oni koji su imali hrabrosti, ako tako smijem da kažem, da ga napuste, nisu imali opet hrabrosti da se vrate, ostali su na svojim odredištima. Međutim, niko nov nije otišao nakon 1995. godine, što smatramo stanovitim uspjehom. Treba imati na umu da je u jednoj generaciji mladih ljudi izmedju 25 i 45 godina zabilježen povratak u manjem broju, tako da postoji određena praznina, koju mi stariji radom sa mladima nekako pokušavamo da popunimo i da na neki način uspijemo da zadržimo kontinuitet jevrejske zajednice u BiH, jer jednostavno nakon pet stotina godina vrlo je teško, a sigurno bilo bi šteta ugasiti taj plamičak jevrejskog života na ovom dijelu Balkana.


      SAFAX: Jevreje za ovdašnje tlo veže gostoprimstvo koje ne zaboravljaju, iako staro više od 500 godina, veže ih utemeljena tradicija, kultura koja se stopila s multikulturalnom dimenzijom Bosne u njenoj ukupnosti. Hagada je jedinstven simbol u tom pogledu?


      FINCI: Sigurno je da su Jevreji za pet stotina godina boravka na Balkanu i u BiH ostavili dubokog traga, kako u njenoj istoriji tako i njenoj kulturi, ekonomskom razvoju, jednostavno svim segmentima društva u kojem su ravnopravno sa ostalima učestvovali. Dobra stara vremena su davno iza nas i čini mi se da smo mi previše opterećeni prošlošću i svi govorimo o tome kako je nekada bilo, a istovremeno premalo se pažnje obraća onome kako je sada i kako treba da nam bude sutra. Ne samo da bi nam na taj način svima bilo bolje nego da bi i oni koji još imaju snage i želje da se vrate imali razloga da se vrate i da zajednički gradimo ovdje sretnu zemlju za sve njene građane. Od kulturnih spomenika koji sigurno obilježavaju BiH je na prvom mjestu Sarajevska Hagada, koji je rijedak primjerak ljepote i preciznosti, to je knjiga koja je napravljena prije 700 godine u toploj Španiji i koja je na volšeban način došla u ove krajeve i isto tako preživjela sve golgote kroz koje je ova zemlja i ovaj narod prošao. Ova knjiga je nešto što BiH sigurno nije dovoljno iskoristila, jer je za jedno bogatstvo kao što je Hagada najgori način da se upotrijebi držeći je zaključanu u sefu. Ona treba jednostavno da se koristi da se pokaže ta priča o Hagadi koja podsjeća na bajku i treba da se glasno kaže. Drugi i to takođe važan spomenik je Staro Jevrejsko groblje u Kovačićima, gotovo 400 godina staro, jedno od najstarijih i najočuvanijih jevrejskih grobalja u Evropi koje u tih 400 godina niko nikada nije rušio do incidenta koji se desio ovdje, 10. novembra, vrlo znakovito i na dan kada je bila Kristalna noć u nacističkoj Njemačkoj, na dan jevrejskog sabata i uoči izbora u BiH. Naravno neko to pokušava da poveže i sa krizom na bliskom istoku. Ne treba zaboraviti da se na bliskom istoku vodilo nekoliko vrlo krvavih ratova, a nikada jevrejsko groblje u Sarajevu nije bilo kažnjeno zbog toga. Ono sto je značajno reći to je da su svojim radom Jevreji ostavili dubok trag u Bosni i Hecegovini, i tek kad bi se ono što su Jevreji ovde napravili na određeni način izuzelo vidjelo bi se kolika je to šupljina i kolika bi tu praznina ostala u ovoj zemlji.


      SAFAX: Da li je Jevrejima naklonjenija bila Titova komunistička ili današnja vlast. Kakve su sličnosti u tom pogledu, a kakve razlike?


      FINCI: Mislim da je teško porediti takve dvije situacije ne samo iz političkih razlika nego i iz ekonomskih  pa  i iz odnosa u okruzenju. Osim toga ne zaboravimo da je socijalistička Jugoslavija postojala 45 godina i da je u tom periodu bilo uspona i padova u odnosu jevrejske zajednice i države. Od onih momenata kada je imovina nacionalizovana pa do momenata kada se ovdje u Sarajevu obilježavala četristogodišnjica dolaska Jevreja i formiranja jevrejske opštine u Sarajevu. Bilo je tih uspona i padova, ali mislim da se ne trebamo žaliti na period koji je iza nas zato sto ono što danas sa ponosom zovemo ljudska prava su bila poštovana, svi smo bili ravnoporavni, bili smo jednaki u svom siromaštvu i to je ono što nas je, na neki način sve tjesilo i da smo barem po tome bili ravnopravni. U današnjem periodu kada se pokušava pokazati i dokazati da su svi bili ugnjetavani u periodu iza nas, mi spadamo u rijetke koji tvde da nisu bili ugrozeni isto kao što se ni danas ne smatramo ugroženim. Naravno, ugroženi smo u ekonomskom smislu, kao i svi gradjani ove zemlje, kao i oni koji penzije dobijaju neredovno, kao i svi oni koji su nezadovoljni opštom klimom i medjusobnim povjerenjem, ili medjusobnim nepovjrenjem, bolje rečeno, koje vlada medju gradjanima. Medjutim, uporedjujući ono doba i ovo doba, svako doba ima svoje svijetle i svoje tamne stranice, pa je tako i sa jevrejskom zajednicom i odnosom sa vlastima u Bosni i Hercegovini.


      SAFAX: I kraj II milenijuma biće obilježen jednom gustom koncentracijom vjerskih praznika četiri religije u veoma kratkom vremenskom periodu. Kako se jevrejska zajednica priprema za nastupajuća slavlja?


      FINCI: Baš, u decembru, upravo u vrijeme ramazanskih praznika i uoči Bajrama i Božića katoličkog, očekuje  se praznik Hanuka, praznik svjetlosti. To je veseli praznik, i vjerujem da ćemo se zajedno sa našim komšijama veseliti kao što se to ovdje činilo već stotinama godina.


      SAFAX: I recite mi na kraju, da li i sarajevski Sefardi upotrebljavaju onu čuvenu sintagmu: do godine u Jeruzalemu, ili je njihova čežnja više okrenuta ovom tlu i ovom podneblju?


      FINCI: Molitva koja se govori za Pesah, za Pashu, završava ove godine ovdje, a dogodine u Jerusalemu. Mnogi koji su bili u Jerusalemu, tamo su nazdravljali ''ove godine ovdje, dogodine u Sarajevu'', i dosta njih se vratilo. Ko god poželi treba da se vrati, ko god to može, treba da ostane ovdje, nikoga ne treba siliti ni na šta. Ako govorimo o ljudskim pravima, jedno od osnovnih ljudskih prava je da izaberete gdje ćete živjeti, kako ćete živjeti i možda, s kim ćete živjeti. (Dževdet Tuzlić)

 

Izložba - Daniel Ozmo - 27.01.08. Print E-mail

Jevrejsko kulturno-prosvjetno i
humanitarno društvo "La Benevolencija"

Ima čast i zadovoljstvo pozvati Vas
da prisustvujete otvaranju izložbe

DANIELA OZME

 U nedjelju, 27. januar 2008. godine u 17:30h

 

Rođen u siromašnoj jevrejskoj porodici u Olovu, Daniel Ozmo je djetinjstvo i mladost proveo u Sarajevu. Od kada je diplomirao 1934. do hapšenja 1941. i stradanja u Jasenovcu 1942. godine, Daniel Ozmo se bavio skulpturom, crtežom, slikarstvom i grafikom, koja je postala glavna preokupacija u drugoj polovini njegovog kratkog stvaralačkog vijeka, potiskujući i vajarstvo njegovu prvobitnu vokaciju.

U isto vrijeme, Ozmo počinje da radi teme iz radničkog života, crta i u linorez prenosi razne faze nekog radnog procesa, same radnike i radilišta, fabrike i pilane. Motivi i teme su uzeti neposredno iz života. Ozmo boravi u Jajcu, Olovu, u okolnim šumama, prati radnike i živi s njima, crta njihove kolibe gdje spavaju na drvenim klupama (U kolibi), prisustvuje sječi, obaranju i transportu trupaca, posmatra i bilježi rad u pilani.

Zanimanje za život šumskih radnika bilo je u početku jednako kao i za radnike kraj užarenih peći (U livnici) ali se ta tema postepeno izdvaja i nameće svojom širinom i cjelovitošću pa je Ozmo konačno uobličava kao poseban ciklus i zdaje kao mapu grafika pod nazivom Iz bosanskih šuma, 1939. godine. Tematika mape je autentična i prvi put se pojavljuje ovako razvijena. Za Ozmu ona predstavlja krunsko djelo u njegovom opusu i kratkom životu. Kada se pojavila na izložbama bila je dobro prihvaćena i od kritike pozitivno ocijenjena. Njenim objavljivanjem Ozmo je kao umjetnik i kao napredni intelektualac uobličio svoju misao i svoj izraz. Još jedno njegovo djelo zaslužuje posebnu pažnju. Njegov Autoportret,nastao do 1937. godine, predstavlja možda i najbolje grafičko ostvarenje ovog perioda u Bosni i Hercegovini. Na njemu je Ozmo pokazao kako je znao da izrazi i oblikuje ljudsaki lik, njegove individualne vrijednosti, kako je na jedinstven način, u tako jednostavnoj formi, ostvario spoj plastičkih, vajarskih i grafičkih elemenata.

Svoj autoportret pretvorio je u uzor grafičko-umjetničkih nastojanja toga vremena, a svoj lik u simbol i slutnju bliskih dana i godina stradanja.
Prof.dr. Ibrahim Krzović

 

IZLOŽBA ĆE BITI OTVORENA OD 27.01. DO 08.02.2008. GOD.
SVAKIM DANOM OD 12 DO 18h OSIM SUBOTOM

 

 



Galerija "Novi Hram", 
Mula Mustafe Bašeskije 38
Tel/fax: +387 33 233 280
Sarajevo

 
< Prev   Next >
powered_by.png, 1 kB

Guestbook - Last Post

Nakaš
Molim Vas da me obavijestite kako mogu doći do teksta Stanislava Vinavera iz Jevrejskog glasa 1940.
mod_vvisit_counterToday214
mod_vvisit_counterYesterday879
mod_vvisit_counterThis week3338
mod_vvisit_counterThis month20107
mod_vvisit_counterAll1324244

Newsletter

Ako želite primati novosti sa našeg web-a prijavite se na Newsletter






Follow benevolencija on Twitter

© 2014 Jewish Community of Bosnia and Herzegovina