Leopold Kaufer Print E-mail

Dvadeset devetog decembra o. g. navršilo se deset godina od smrti poznatog sarajevskog hirurga, velikog humaniste i člana Jevrejske zajednice BiH - profesora dra Leopolda Kaufera. Umro je i sahranjen u Splitu (u 90. godini života), gdje je, sa suprugom Sofijom i sestrom Hildom, izbjegao 1992. godine, pošto je prethodno u svom sarajevskom stanu preživio teško granatiranje i tom prilikom bio ozlijeđen i kontuzovan.

U Sarajevu je prof. dr Kaufer svojevremeno bio šef Hirurgije u predratnoj Vojnoj bolnici, zatim šef Hirurške klinike nekadašnje Kliničke bolnice Koševo i profesor Medicinskog fakulteta. U mirovinu je otišao kao pukovnik sanitetske službe bivše JNA.

Za svoj samoprijegoran i izvanredno uspješan rad u hirurgiji - u toku Drugog svjetskog rata, u NOR-u, i poslije oslobođenja zemlje, prof. Leopold Kaufer primio je niz visokih društvenih priznanja. Odlikovan je Ordenom zasluge za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom rada sa crvenom zastavom, a dobio je i dva ordena za vojne zasluge, te Spomen-plaketu grada Sarajeva. Dobio je, takođe, Plaketu i Zahvalnicu grada Skoplja, za izuzetno uspješno organizovanu i izvedenu stručnu medicinsku pomoć koju je, zajedno sa svojim saradnicima, pružio tamošnjem stanovništvu u najtežim časovima - poslije katastrofalnog zemljotresa, koji se tamo dogodio krajem jula 1963. godine. Dr Kaufer je bio i dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.

U Narodnooslobodilačkom ratu dr Kaufer je bio glavni hirurg Bolnice 53. Narodnooslobodilačke udarne divizije. Uz njegovo ime i ličnost vezani su mnogobrojni ljekarski podvizi u tim teškim ratnim danima. Upravo zato su ga njegovi drugovi i prijatelji tada prozvali "živom legendom partizanskog saniteta". To zaista nije bilo nimalo čudno, jer se znalo da je ovaj divni, tihi, skromni, ali u svom liječničkom poslu veoma vrijedni i uspješni čovjek - u tim teškim ratnim danima - izvršio ogroman broj operacija nad ranjenim borcima i svojim znanjem, zalaganjem i izvanredno visokom stručnošću spasao mnoge ljudske živote...

Danonoćno bdjenja uz ranjene borce

Evo kako se, na primjer, ovog vrsnog hirurga sjeća Teufik Mujkić, nekadašnji politički komesar Bolnice 53. divizije:

- Dr Kaufer je u ratu bio pravo čudo od ljudske energije i izdržljivosti. Događalo se da, po četiri-pet dana i noći, neprekidno provede na nogama, brižno bdijući uz teško ranjene borce. Operacije je vršio danonoćno, ulažući nadljudske napore da od smrti otme naše ranjenike, koji su u ovog velikog čovjeka, divnog druga i vrsnog ljekara imali bez granični povjerenje. Upravo zato su borci za doktora Kaufera govorili da je "dobar kao majka" ...

Jednom prilikom, prije nekih petnaestak godina, zamolio sam dra Kaufera da, za novine, ispriča nešto iz ratnih dana, neko sjećanje, događaj iz vremena kad je bio partizanski borac i liječnik.

- Bilo je tih uzbudljivih doživljaja u ratu zaista mnogo. Opisaću vam, ovog puta, jedan događaj koji se zbio u Šipragama kod Kotor-Varoši- počeo je priču prof. dr Kaufer, pa nastavio:

- Te ratne, 1944. godine, sjećam se, zima je u ovom kraju bila veoma, veoma žestoka. I, jednog dana, upravo tada, nama je u Centralnu bolnicu Petog korpusa u Šipragama iznenada stiglo strogo povjerljivo obavještenje - da se u ovom našem skrovitom rejonu, polako ali uporno, približavaju, prikradaju neke maskirane skijaške vojne jedinice! E, sad možete zamisliti u kakvoj smo se neugodnoj situaciji našli svi mi, Bolnica, ranjenici... Zašto? Zato što su Nijemci vrlo brzo mogli stići do naše Bolnice, koja se nalazila duboko u šumi, u kući domaćina Mirkovića. Tu je bio naš tzv. Operacioni blok, a u barakama, nedaleko odatle, ležali su ranjenici. Njih oko šezdeset odsto bilo je nepokretno, a mi ni konja ni zaprežnih vozila nismo imali!... Ali, uprkos svemu, vjerujte mi, vijest o bliskoj opasnosti od užasnog, bezdušnog neprijatelja nikoga od nas nije obeshrabrila... Naime, znali smo šta se preduzima, kako se postupa u takvoj ili sličnoj situaciji. Imali smo već ranije slična iskustva... Odmah je razraden plan za odstupanja. Ranjenici će odlučeno je na određeno mjesto biti prenošeni na nosilima. Zdravo, za pokret sposobno ljudstvo, bolničari i bolničarke, nosiće ih naizmjenično. Apoteku i medicinske instrumente - odmah duboko u zemlju zakopati! Kad neprijatelj ovamo stigne neka ne nade ništa! Tako smo se dogovorili i tako smo uradili...

Spas u posljednji čas

- Upravnik Centralne bolnice u Šipragama bio je dr Branko Atijas, a politički komesar Teufik Mujkić - nastavio je dalje svoje sjećanje na ovaj ratni događaj prof. Kaufer. - Pomoćno medicinsko osoblje sastojalo se od priučenih partizanskih bolničara i bolničarki, regrutovanih iz redova seoske omladine. Svi su oni zaista bili veoma odani i privrženi svome poslu...

I - upravo kad smo bili usred brzih priprema oko evakuacije ranjenika, negdje iza ponoći, u Bolnicu je odnekud donesen težak ranjenik! Bio je to borac, pogođen metkom u trbuh. Imao je veoma ozbiljne povrede krvnih sudova i trpio je užasne bolove... Šta smo uradili? Razumije se. odmah smo pristupili spasavanju ranjenika. Polako, pažljivo, spustili smo ga na "operacioni sto" - koji se sastojao od dva sanduka, preko kojih su bila nabačena neka stara drvena vrata! Sobica - "sala" malena, zagušljiva, s jedrrim prozorčićem. U toj jednoj prostoriji bilo je ne samo hlad¬no nego i mračno... Šta sad, kako dalje? I upravo u tom trenutku snalažljivi komesar Mujkić dotrčao je u sobicu, noseći u ruci upaljenu karbidsku lampu! Držeći je u ruci, strpljivo nam je svijetlio dok smo radili. Više se ne sjećam koliko dugo je trajala teška i ozbiljna operacija, ali to je bilo najmanje važno. Najvažnije od svega i ovog puta bilo je to što smo mi uspješno uspjeli oteti od smrti još jedan ljudski život...

- A njemačka skijaška jedillica, šta je snjom bilo?

- Nije se pojavila u našem rejonu. Sljedećeg dana saznali smo da se, ko zna zašto, uputila u nekom drugom smjeru, daleko od nas. Tako je naša Bolnica i dalje nesmetano mogla da nastavi svoj radzavršio je svoju ratnu priču čuveni hirurg, prof. dr Leopold Kaufer.

OPERACIJA POD KARABIDSKOM SVJETILJKOM
Piše: Milulin Vujošević Jevrejski glas, april 2003

 
< Prev   Next >
powered_by.png, 1 kB

Guestbook - Last Post

Adnan
I samo da zahvalim na informacijama sa vase stranice i meni je trebalo za seminarski.
mod_vvisit_counterToday150
mod_vvisit_counterYesterday185
mod_vvisit_counterThis week1909
mod_vvisit_counterThis month5409
mod_vvisit_counterAll2190759

Newsletter

Ako želite primati novosti sa našeg web-a prijavite se na Newsletter






Follow benevolencija on Twitter

© 2017 Jewish Community of Bosnia and Herzegovina