Jak priliv Jevreja u balkanske zemlje, koje su tada bile pod osmanskom vlašću, javlja se krajem XV stoljeća, poslije oslobođenja Španije od Mavara. Španija je odvajkada važila kao kula katolicizma. Od 1480. godine u ovoj zemlji vlada inkvizicija i mrki likovi ćutljivih i svirepih kardinala inkvizitora.Od časa, kada je Španija došla pod vlast katoličkih vladara i kad više nije trebalo nikakvih obzira prema narodima druge vjere za eventualnu političku saradnju , katolička reakcija počinje naročito da djeluje.Njene su žrtve u prvom redu takozvani maranos, Jevreji, koji mada i pokršteni ne izgledaju inkviziciji dovoljno pouzdani , i onda svi drugi inovjerci od reda. Progoni Jevreja uzimaju sve više maha i dovode najposlije do najoštrijih mjera radi kojih počinje njihovo iseljavanje u masama i bježanje naročito u zemlje osmanskog sultana, gdje se prema ovom narodu postupalo najčovječnije.

Najveći dio španjolskih Jevreja uputio se u glavna mjesta osmanske carevine, u Stambol, Solun, Jedrene, gdje su sve do novijeg vremena ostali poznati pod imenom Sefaradim, Sefardim, što će reći Španjolci. Manji dio stigao je na obale Jadranskog mora, u prostore Mletačke Republike, gdje su bili obilježavani kao "Ebrei Ponentini" za razliku od dotadašnjih "Ebrei Levantini"

Prvi pomeni o Jevrejima u Bosni potiču od polovine XVI stoljeća , iz kadijskih šerijatskih sidžila u Sarajevu. Tako su 1565. godine dvojica jevrejskih trgovaca tražila naplatu nekih svojih dugovanja , a jedan od njih imao je i parnicu sa svojim kiridžijom.Nema sumnje da su ti trgovci već prije živjeli u Sarajevu , gdje su , da bi mogli utjerivati dug , morali najprije da stvore trgovačke veze i udese pazar. Ovo mišljenje bi pomagala i jedna nedovoljno utvrđena činjenica da je oko 1541. godine bilo u Sarajevu 30 -40 Jevreja koji su se bavili trgovinom. Medjutim, zanimljivo, to su bili samci, koji su obično dolazili iz Soluna, i o velikim praznicima vraćali se natrag svojim familijama.

Postoji i stariji izvor o Jevrejima na ovim prostorima. Benedetto Ramberti, tajnik mletačke vlade, prošavši 1534. godine kroz manastir Mileševu bilježi da ovoj bogomolji veću milostinju daje muslimanski i jevrejski živalj negoli hrišćani, jer zahvaljujući moštima Sv. Save, Mileševa zrači i kao mjesto religijske nade pobožnom svijetu raznih vjera.

Sigurno je, ipak, da se broj Jevreja u Sarajevu u drugoj polovini XVI stoljeća dosta povećao, jer se 1580 - 1581. godine podiže za njih poseban odio, za vrijeme Sijavuš - paše Atika. On je, prema jednom izvoru, podignut uz molbu sarajevskih muslimana, koji su se tužili da jevreji mnogo larmaju i da remete ustaljeni kućni mir i da mnogo barataju sa vatrom što je za lako zapaljivo onodobno Sarajevo bilo od posebne opasnosti.

Jedan dio Jevreja krenuo je iz Sarajeva u trgovački naročito razvijeni Dubrovnik i počeo tamo da se bavi trgovinom. Medjutim. Republika je u vjerskom pogledu bila strožija od ostale Dalmacije i jevrejski trgovci u njoj nisu zadugo mogli da dodju do pravog* razvoja svo'J posla. Mnogo bolje oni su stali u Splitu.