| aninut | period žalosti od smrti pokojnika do sahrane. Ožalošćeni najbliži srodnici od trenutka smrti preminulog pa do njegove sahrane nazivaju se onenim, i imaju poseban status. Onen je oslobođen mnogih obaveza – npr. molitve, stavljanja tefilina i sl. Zabranjeno mu je uživanje mesa ili alkoholnog pića – a dužnost mu je da se usresredi na poslove vezane za sahranu preminulog. U slučaju smrti djeteta mlađeg od trideset dana ne sprovode se propisi aninuta.
Po (H)alaha zabranjeno je tješiti ožalošćenog sve dok pokojnik nije sahranjen. Talmudski mudraci su upozoravali: “Ne tješite osobu dok njegov preminuli srodnik leži ispred njega”. Neposredno poslije gubitka drage osobe, ožalošćeni je u stanju šoka, i rabini su smatrali da tada nije spreman za utjehu. U prvim trenucima nakon gubitka drage osobe utjeha se čini neprimjerenom, a ožalošćeni bi se još mogao i uvrijediti zbog površnog pokušaja olakšavanja za njega nenadoknadivog gubitka.
Jedan od narodnih običaja koji nisu propisani (H)alahom je da se u periodu aninuta iz kuće u kojoj se dogodio smrtni slučaj izbacuje sva voda iz svih otkrivenih sudova. Rabini tolerišu ovaj pomalo čudni običaj čije porijeklo vjerovatno treba tražiti u usput pokupljenom praznovjerju – pridajući mu etički karakter, objašnjavajući ga kao posljedicu zabrane prenošenja loših vijesti. Tako, porodica preminulog, umjesto da razglašava po susjedstvu da im se desio smrtni slučaj, samo prosipa vodu na ulicu – iz čega svi susjedi saznaju da se u dotičnoj porodici desio smrtni slučaj. Postoje oni koji porijeklo ovog običaja vezuju za zabranu Ko(h)anim da borave u zatvorenom prostoru u kome prebiva tijelo preminulog. Po ovom tumačenju prosuta voda je upozorenje Ko(h)anim da ne stupaju u tako označenu kuću.
|
