Tanah | Tanah (hebr.) - Originalno hebrejsko ime za Bibliju. Hebrejsku Bibliju je u cjelini prihvatilo i Hrišćanstvo nazvavši je Starim Zavjetom i dodavši joj Novi Zavjet koji Jevreji ne smatraju bogo-nadahnutim. TaNaH je anagram triju hebrejskih riječi: Tora, Neviim (Proroci) i Ketuvim (Spisi). Ukoliko se uzme prvo slovo svake od tri pomenute riječi dobije se riječ TNK. Slovo kaf na kraju riječi postaje haf sofit (h) - a radi lakšeg čitanja dodaju se i dva samoglasnika ‘a’ – čime nastaje riječ Tanah.
Prvi, hronološki najstariji, najsvetiji i najvažniji dio Tanaha je Tora (Zakon) ili Petoknjižje.
Neviim (II dio Tanaha) se dijele na:
Neviim Rišonim (Rane ili Prve proroke) i Neviim Aharonim (Pozne ili Kasne proroke). Podjela je, kao što se vidi iz samih naslova, hronološka.
Ketuvim (III dio Tanaha) sadrže pet svitaka: Pjesmu nad pjesmama, Knjigu o Ruti, Plač Jeremijin, Knjigu Propovjednikoivu i Knjigu o Ester; djela mudronosne književnosti: Psalmi, Priče Solomonove i Knjiga o Jovu, proroštva: Knjiga Danielova i istorije: Ezra, Nehemija i Dnevnici I i II.
|