| Pesah | Pesah (hebr.) – Praznik oslobođenja iz egipatskog ropstva i praznik svjesnog opredjeljenja na robovanje Bogu.
Izvorno termin Pesah označavao je kako žrtvu koja se prinosila četrnaestog dana mjeseca Nisana iza podne – tako i period u kome se prinosila - a koji se nazivao Hag (h)a-Pesah (Praznik Pashalne Žrtve – vidi: II Knjiga Mojsijeva 34:25). U sumrak istoga dana počinjao je sedmodnevni Praznik Prijesnih Hljebova (Hag (h)a-Macot). U toku prve noći Praznika Prijesnih Hljebova jelo se, zajedno sa beskvasnim hljebovima i gorkim travama, pashalno jagnje prinešeno na Praznik Pashalne Žrtve - i pripovijedala kaža o Izlasku iz Egipta. Kako je za prinošenje pashalne žrtve neophodno postojanje žrtvenika u Jerusalimu, te kako isti ne samo da stoljećima leži razrušen – nego ni danas još uvijek nije obnovljen – rabini su se bojali da će Pesah nestati iz jevrejske svijesti i imenom i sadržajem. Stoga su Praznik Prijesnih Hljebova počeli nazivati imenom Pesah. Cilj je bio da se Prazniku Pashalne Žrtve sačuva barem ime – pa makar i po cijenu da izvorno ime Praznika Beskvasnih Hljebova padne u zaborav – jer ovom prazniku je sačuvan sadržaj.
Pogrešno je Pesah smatrati praznikom slobode u nacionalnom smislu te riječi. Svaki narod koji se iole dugo zadržao na istorijskoj sceni imao je priliku i da porobljava i da bude porobljen. Činjenice ovog tipa irelevantne su sa stanovišta metafizike, i nemaju nikakvu univerzalnu van-istorijsku važnost. Svođenjem Pesaha na puki praznik slobode - univerzalna objava Boga svog Univerzuma svodi se na folklor i istoriju jednog naroda. Pesah nije praznik oslobođenja koje je samo sebi cilj. Radije, radi se o prazniku ciljnog oslobođenja, prazniku oslobođenja od stega ovog svijeta i društveno-istorijskih snaga i procesa u cilju preuzimanja obaveze za stvaranje idealnog društva.
“Hag (h)a-Macot” (Praznik Beskvasnih Hljebova) ili “Zeman Herutenu” (Vrijeme naše slobode), kako se ovaj praznik još zove na hebrejskom jeziku, uz Šavuot i Sukot, jedan je od tri hodočasna praznika prilikom kojih su (u vrijeme kad postoji Hram) svi punoljetni muškarci obavezni hodočastiti u Sveti Grad Jerusalim.
U Izraelu, prvi i sedmi dan Pesaha su zapovjedni praznici na koje se odnose sve zabrane Šabata (sa izuzetkom kuvanja, koje je na Šabat zabranjeno - a na praznik dozvoljeno). Ostalih pet dana praznika nazivaju se “Hol (h)a-moed” ili polupraznik. U Dijaspori je, zbog mogućnosti greške u određivanju mladog mjeseca, uvedena praksa da se prvi i sedmi dan praznika protegnu na četrdeset i osam sati, čime se osigurava da je (unatoč mogućoj grešci) ipak, obuhvaćen i pravi praznik. Stoga su, u Rasijanju, dva prva i dva posljednja dana Pesaha zapovjedni praznici (hebr. “Jamim Tovim”) - a četiri preostala dana “Hol (h)a-moed” (polupraznici). Sljedstveno, u Izraelu Pesah traje sedam (od 15-og do 21-og Nisana), a u Dijaspori osam dana (od 15-og do 22-og Nisana).
Pesah se slavi po izričitom božanskom nalogu, kao dan uspomene na “Jecijat Micrajim” (Izlazak iz Misira). Za svo vrijeme praznika izričito je zabranjeno kako jelo tako i posjedovanje kvasnih hljebova ili bilo čega kvasnog, a naloženo jedenje beskvasnih hljebova - macot.
I z r a z i k o j i m a s e č e s t i t a p r a z n i k :
Kod Sefarda:
Napomena: Prevod je naveden samo u cilju razumijevanja izraza čestitanja. Ipak, budući da u prevodu na naš jezik ovaj izraz čestitanja zvuči vrlo rogobatno i arhaično – preporučuje se da korištenje izvornog hebrejskog teksta bez prevoda.
Moadim lesimha!
Neka bi vremena zakazana (za hodočašća) bila na radost!
Odgovor:
Hagim uzmanim lesason!
Neka bi dani žrtve i (zapovjeđena) razdoblja bila na radovanje!
Ili na Ladinu:
Buen Moed!
Dobar (Sretan) Praznik!
Na šta se odgovara sa:
Buen Moed! Anjus mučus!
Dobar (Sretan) Praznik! Mnogo godina!
Kod Aškenaza:
Hag sameah vekašer!
Radostan (Sretan) i kašer Praznik!
Odgovor:
Hag sameah!
Radostan (Sretan) Praznik!
Ili na Jidišu:
Gut Jontef!
Dobar (Sretan) Praznik!
Odgovor:
Gut Jontef!
Dobar (Sretan) Praznik!
|
