Glossary |
Terms that are on use on this site.
|
|
You can always search for entries (regexp permitted). |
|
|
|
| T |
| There are 17 entries in the glossary. |
| Pages: 1 2 » |
| ta(h)ara | ta(h)ara (čišćenje ili pranje):
Naziv za ritualni obred pranja leša koji se obavlja prije sahrane. Zasniva se na biblijskom citatu “...tako odlazi kako je i došao” (Knjiga Propovjednikova 5:15). Pošto čovjeka kupaju kada se rodi, treba ga okupati i kada umre.
Pranje po pravilu obavljaju članovi Hevra Kadiše, u zasebnoj kući ili prostoriji kapele na groblju. Rohacim (oni koji peru), odnose se prema tijelu sa najvećim poštovanjem. Za vrijeme pranja neprekidno gori svijeća.
Obred pranja započinje polaganjem tijela na kameno ležište na koje je prostrt čaršaf. Topla voda se sipa na svaki dio tijela, počev od glave prema nogama.
Kosa se pere i češlja a nokti čiste. Čaršaf služi za sušenje pojedinih dijelova tijela, tako da ruke ne dodiruju tijelo. Posle pranja tijelo se umota u čiste čaršafe, dobro osuši i zatim oblači u posmrtno odijelo.
|
| | |
| taanit | taanit (hebr.) = post.
(množina: taanijot)
|
| | |
| Taanit Ester | Taanit Ester (hebr.) – Esterin post. Poludnevni post, koji traje od izlaska do zalaska sunca trinaestog Adara (dan pred PURIM). Potrebno je napomenuti da ovaj post nije naložen od strane San(h)edrina – nego predstavlja narodni običaj koji se ustalio u Dijaspori – a koji je inspirisan činjenicom da je sama kraljica Ester postila prije nego se obratila kralju tražeći milost za svoj progonjeni narod (Vidi: Knjiga o Ester 4:16). |
| | |
| tahrihim | tahrihim (hebr.) = jednostavni bijeli čaršafi u kojima se pokopava svaki mrtvac bez obzira na njegovo imovinsko stanje. Među Sefardima je odomaćeniji Ladino ekvivalent hebrejskog termina - murtaža.
U prošlosti pravili su se luksuzni pogrebi i šila skupocjena posmrtna odjeća kojom se odavala posljednja počast pokojniku. Veliki izdaci sahrana dovodili su siromašne porodice u težak položaj. Stoga je Raban Gamaliel, predsednik San(h)edrina, koji je živio koncem prvog i početkom drugog stoljeća n. e., naredio da se pokojnici sahranjuju u jednostavnim, platnenim odjelima.
Narodni je običaj da se tahrihim prave iz najviše sedam - a najmanje tri dijela, te da se sašiju bez poruba, čvorova i džepova, sa širokim šavovima. Posmrtna odjeća nema džepova jer se imetak stečen na ovome svijetu ne može prenijeti u budući svijet, a najčešće je bijele boje - jer bijela boja simbolizuje čistotu. Oblačenje pokojnika u klasično odijelo smatra se paganskim običajem. Mnogi još za života pripremaju svoju posmrtnu odjeću. Običaj je da se pokojnik sahranjuje sa talitom koji je upotrebljavao za života.
|
| | |
| talit | talit (hebr.) – molitveni ogrtač. |
| | |
| Talmud | Talmud (hebr.) – doslovno: učenje = sveukup sudskih i pojedinačnih rasprava o značenju propisa Usmene, iskaza Pismene Tore i opsega rabinskih propisa, te presedana, legendi, i mudrih kaža koje su se razvile oko Mišne.
Postoje dva Talmuda. Jedan, raniji, sažetiji i konkretniji – koji se razvio u rabinskim akademijama Izraela (konačno zapisan oko 350. godine n. e.) i koji se naziva Talmud Jerušalmi (Jerusalimski Talmud) – i drugi, znatno opsežniji i skloniji sholastici koji se razvio na rabinskim akademijama Vavilona (konačno zapisan sredinom petog vijeka n. e.), koji se naziva Talmud Bavli (Vavilonski Talmud).
|
| | |
| Tanah | Tanah (hebr.) - Originalno hebrejsko ime za Bibliju. Hebrejsku Bibliju je u cjelini prihvatilo i Hrišćanstvo nazvavši je Starim Zavjetom i dodavši joj Novi Zavjet koji Jevreji ne smatraju bogo-nadahnutim. TaNaH je anagram triju hebrejskih riječi: Tora, Neviim (Proroci) i Ketuvim (Spisi). Ukoliko se uzme prvo slovo svake od tri pomenute riječi dobije se riječ TNK. Slovo kaf na kraju riječi postaje haf sofit (h) - a radi lakšeg čitanja dodaju se i dva samoglasnika ‘a’ – čime nastaje riječ Tanah.
Prvi, hronološki najstariji, najsvetiji i najvažniji dio Tanaha je Tora (Zakon) ili Petoknjižje.
Neviim (II dio Tanaha) se dijele na:
Neviim Rišonim (Rane ili Prve proroke) i Neviim Aharonim (Pozne ili Kasne proroke). Podjela je, kao što se vidi iz samih naslova, hronološka.
Ketuvim (III dio Tanaha) sadrže pet svitaka: Pjesmu nad pjesmama, Knjigu o Ruti, Plač Jeremijin, Knjigu Propovjednikoivu i Knjigu o Ester; djela mudronosne književnosti: Psalmi, Priče Solomonove i Knjiga o Jovu, proroštva: Knjiga Danielova i istorije: Ezra, Nehemija i Dnevnici I i II.
|
| | |
| tefila | tefila (hebr.) – skupno javno bogosluženje ili svakodnevna molitva pojedinca. Termin se najčešće odnosi na amida (stajanje ili ono što se govori stojeći) koja se često naziva i šemona esre (Osamnaestica) jer se sastoji od osamnaest blagoslova (u drugom vijeku nove ere dodat je i devetnaesti) i koja predstavlja okosnicu skupnog i pojedinačnog bogosluženja. San(h)edrin je u vrijeme vavilonskog ropstva propisao da se umjesto svakodnevnih žrtava u jerusalimskom Hramu (prinošenje kojih je s rušenjem Hrama postalo nemoguće)
Osim dvokratnog recitovanja Šema pojedinac je u vrijeme biblijskog Izraela bio dužan obratiti se Tvorcu najmanje jedanput dnevno – vlastitim riječima. Što se, pak, nacionalnog bogosluženja tiče, prinošenje dviju svakodnevnih žrtava (večernje i popodnevne) u ime cijelog naroda predstavljalo je njegovu okosnicu. Budući da Tora zabranjuje prinošenje žrtava izvan Hrama Jevreji u vavilonskom ropstvu ostali su bez svenarodne žrtve. - Jedinog oblika nacionalnog bogosluženja. Žrtva (hebr. qorban od korijena K-R-V = blizu, približiti se) i molitva bile su u svijesti Izraelaca nerazdojivo isprepletene, a kako su još proroci isticali preimućstvo molitve nad žrtvom (uporedi: Isaija 1:12-16, Jeremija 7:23, I Knjiga Samuelova 15:22 i Psalam 50:7-14) odlučili su mudraci da molitvom popune prazninu koja je, razrušenjem prvog Hrama, nastala u nacionalnom bogosluženju. Kako u nacionalnom bogosluženju mora biti reda - to mudraci nisu prepustili formulaciju nacionalne molitvene žrtve svakom pojedincu ponaosob - nego je San(h)edrin formuliso molitvu koja se sastoji od osamnaest blagoslova koji predstavljaju rezime sveukupnih htijenja i stremljenja, nada i molbi cijelog jevrejskog naroda - i propisao da se ova molitva ima govoriti svaki dan dva puta, umjesto svenarodne žrtve koja se prinosila dva puta dnevno.
Amida predstavlja narodno samo-ispitivanje i samo-usklađivanje sa opšte-obaveznim idealima i tradicijama. Ona je svenarodna žrtva - i zato i svenarodna obaveza. Stoga je uvedena praksa da nakon bezglasnog čitanja amida hazan još jedanputa, glasno, pročita cijeli tekst - ne bi li tako razriješio obaveze one koji hebrejskom jeziku nisu vični. Za vrijeme povratnog čitanja prisutni na svaki blagoslov odgovaraju sa Amen.
Budući da nas sama Tora obavezuje da dva puta dnevno (nevezano za žrtveni sistem) recitujemo "Šema Jisrael" (ujutru i uveče) novo-propisana obaveza izgovaranja amida dodata je već postojećem obaveznom jutarnjem čitanju "Šema". - Tako je nastala jutarnja molitva - šahrit. Popodnevna molitva, minha, sadrži samo amida (budući da Tora ne nalaže recitovanje "Šema" popodne).
(množina: tefilot)
|
| | |
| tefilin | tefilin (hebr.) – molitveno remenje koje muškarci, tokom radnog dana, vezuju na mišicu slabije ruke (one kojom ne pišu) i na čelo. Načelno, ovo bi se remenje trebalo nositi tokom cijelog dana - ali kako se obaveza ispunjava i jednokratnim stavljanjem – danas ih većina Jevreja nosi samo za vrijeme jutarnje molitve. |
| | |
| teva | teva (hebr.) = uzdignuti dio usred sinagoge sa koga se čita Sefer Tora i pred kojim stoji hazan u vrijeme javnog bogosluženja. – U aškenaskoj tradiciji uvreženiji je termin bima.
(množina: tevot)
|
| | |
|
|
Glossary V2.0 |
