Glossary |
Terms that are on use on this site.
|
|
You can always search for entries (regexp permitted). |
|
|
|
| R |
| There are 12 entries in the glossary. |
| Pages: 1 2 » |
| rabanit | rabanit (hebr.) = žena rava. |
| | |
| rabi | rabi (hebr.) = meritorni tumač i priznati sudija jevrejskog zakona, aškenaski način izgovaranj izvorne hebrejske titule ribi.
(množina: rabanim)
|
| | |
| rabin | rabin = grčko-latinski ekvivalent hebrejskog termina rav koji se odomaćio i u našem jeziku. |
| | |
| rabiner | rabiner = jidišizirana varijanta termina rabin. |
| | |
| rav | rav (hebr.) = rabin, osoba učena u jevrejskom pravu, haham. Vidi takođe ribi.
(množina: rabanim)
|
| | |
| rebecin | rebecin (Jidiš) = aškenaski ekvivalent hebrejskog termina rabanit, rabinova žena.
|
| | |
| ribi | ribi (hebr.) = meritorni tumač i priznati sudija jevrejskog zakona. U vrijeme Mišne i Talmuda, u Zemlji Izraela je još uvijek postojala neprekinuta tradicija postavljanja meritornih tumača i priznatih sudija koja je sezala unatrag do samog Mojsija. Mojsija je, po učenju Tore, za sudiju nad Izraelom postavio sam Gosopod Bog. Mojsije je postavio sedamdeset starješina koji su od tog momenta pa nadalje predstavljali Vrhovni Sud. Vrhovni Sud je postavljao sudije svih nižih sudova. Kada bi se upraznilo mjesto u nekom od sudova - ako se radilo od najnižoj instanci proglašavan je sudijom neko od dostojnih kandidata - a ako se radilo o nekoj od viših sudskih instanci tad bi na upražnjeno mjesto došao najučeniji među sudijama niže instance; na njegovo bivše mjesto, opet, došao bi najučeniji sudije niže instance - a u najnižu instancu bio bi primljen neko od dostojnih kandidata. Sve priznate sudije svih instanci imale su pravo da (uz uslov pristanka Predsjednika Vrhovnog Suda) najbolje među vlastitim učenicima proglašavaju sudijama. Učenjaci proglašen meritornim tumačem jevrejskog prava i postavljen za priznatog sudije na ovakav način nazivao se Ribi (u aškenaskom izgovoru: Rabi) – a učenjak koji iz razloga geografske udaljenosti (recimo živjeli su u Vavilonu a ne u Erec Jisraelu) ili iz nekih drugih razloga nije dobio ukaz o postavljanju nazivao se Rav. Većina mudraca Mišne i Jerusalimskog Talmuda nosili su titulu Ribi – a većina mudraca Vavilonskog Talmuda titulu Rav.
Zbog progona u Erec Jisraelu lanac postavljanja je prekinut - i može biti obnovljen samo s obnovom San(h)edrina.
Rabin je grčko-latinski ekvivalent hebrejskog termina Rav – i označava osobu učenu u jevrejskom zakonu, bez obzira na to da li obnaša neku funkciju u jevrejskoj zajednici (učitelj, dajan, hazan i sl.) ili ne.
Savremeni običaj proglašavanja rabinom ustupak je evropskom okruženju – a ne zahtjev jevrejskog prava.
Rabin nije funkcija nego stepen lične naobrazbe. Da li će određeni učenjak obnašati neku od funkcija u jevrejskoj opštini unutrašnja je stvar opštine u koju se ne mogu miješati vanjski činioci. |
| | |
| rimonim | rimonim (hebr.) - doslovno: narovi, odnosi se takođe i na srebrene ukrase u obliku krune sa zvončićima koji se stavljaju na Sefer Tora. |
| | |
| Roš (h)a-Šana | Roš (h)a-Šana (hebr.) – doslovno: glava godine, Nova Godina. U Tori ovaj se praznik naziva Jom Terua - Dan Trubni (vidi: IV Knjiga Mojsijeva 29:1) zbog pozitivne biblijske zapovjedi kojom se nalaže da se na ovaj dan duva u šofar. U rabinskoj književnosti ovaj praznik se još naziva i Jom (h)a-zikaron – Dan Sjećanja, jer se na ovaj dan Bog spominje svih ljudi i njihovih djela na osnovu kojih presuđuje šta će se s njima zbiti u sljedećoj godini. To je razlog zašto se ovaj dan naziva i Jom (h)a-din – Dan Suda.
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjesečeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš – odnosno početak novog mjeseca. Često se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u očekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne dođu jer mladi mjesec nije viđen. U takvim slučajevima tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguća, proglašen stvarnim početkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se određivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za slučaj da pretpostavka nije bila tačna). U slučaju Roš (h)a-Šana koja pada na prvi dan mjeseca Tišrija, čak i u vrijeme kada je u Jerusalimu postojao San(h)edrin koji je proglašavao Roš Hodeš poslanici suda ne bi stigli obići druga mjesta u Izraelu i objaviti narodu kada je proglašen novi mjesec. Stoga se i u stara vremena Roš (h)a-Šana slavila dva dana - kako u dijaspori – tako i u svim onim mjestima u Izraelu do kojih ne bi stigli glasnici suda. Iako, do obnove sljedećeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izračunatom kretanju nebeskih tijela - pa se tako i u Izraelu i u dijaspori tačno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik; rabini su, ne želeći mijenjati već uvriježeni običaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori. Kako se Roš (h)a-Šana i u većini Izraela slavila dva dana (jer glasnici suda nisu uspijevali stići do svih mijesta) – to je uobičajeno da se ovaj praznik i u Izraelu slavi dva dana. Danas je uobičajeno da se čak i u samom Jerusalimu u kome se svojevremeno praznik sigurno slavio samo jedan dan (jer je odluka suda o tome koji je dan proglašen početkom novoga mjeseca vrlo brzo bivala poznata svima) Roš (h)a-Šana slavi dva dana kao u ostatku Izraela i cijeloj dijaspori.
I z r a z i k o j i m a s e č e s t i t a p r a z n i k :
Kod Sefarda:
Izraz kojim se praznik čestita muškarcu:
Tizke lešanim rabot!
Neka bi bio pomilovan na mnogo godina!
Odgovor:
Tizke ve-tihje letaarih jamim!
Neka bi bio pomilovan i neka bi doživio duljinu dana!
Izraz kojim se praznik čestita ženi:
Tizki lešanim rabot!
Neka bi bila pomilovana na mnogo godina!
Izraz kojim se praznik čestita skupu:
Tizku lešanim rabot!
Neka biste bili pomilovani na mnogo godina!
Ili na Ladinu:
Anju buenu!
Dobru (Sretnu) godinu!
Na šta se odgovara sa:
Anju buenu! Anjus mučus!
Dobru (Sretnu) godinu! Mnogo godina!
Kod Aškenaza:
Izraz kojim se praznik čestita muškarcu:
Lešana tova tihatev vetihatem!
Neka bi bio zapisan i zapečaćen na dobru godinu!
Izraz kojim se praznik čestita ženi:
Lešana tova tihatvi vetihatmi!
Neka bi bila zapisana i zapečaćena na dobru godinu!
Izraz kojim se praznik čestita skupu:
Lešana tova tihatvu vetihatmu!
Neka biste bili zapisani i zapečaćeni na dobru godinu!
U svakom slučaju odgovara se sa:
Šana tova! Šana tova!
Dobru (Sretnu) godinu! Dobru (Sretnu) godinu!
|
| | |
| Roš Hodeš | Roš Hodeš (hebr.) = početak mjeseca, dan viđenja mlađaka i proglašavanaj novog mjeseca.
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjesečeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš. Često se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u očekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne dođu jer mladi mjesec nije viđen. U takvim slučajevima - tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguća, proglašen stvarnim početkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se određivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za slučaj da pretpostavka nije bila tačna). Iako, do obnove sljedećeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izračunatom kretanju nebeskih tijela – pa se tako, i u Izraelu i u dijaspori, tačno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik – rabini su, ne želeći mijenjati već uvriježeni običaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori.
Po unaprijednom matematičkom kalendaru koji je danas na snazi oni mjeseci koji imaju dvadeset i devet dana obuhvataju samo jedan Roš Hodeš. Prvi dan takvoga mjeseca je Roš Hodeš toga mjeseca. Istovremeno, oni mjeseci koji broje trideset dana imaju dva Roš Hodeša. Prvi Roš Hodeš je prvi dan mjeseca – a drugi Roš Hodeš je trideseti dan istoga mjeseca koji se smatra prvim danom mladoga mjeseca, dok se prvi dan sljedećeg mjeseca smatra drugim danom mladoga mjeseca. Dakle, u slučaju mjeseca koji dolazi iza mjeseca koji broji trideset dana Roš Hodeš traje dva dana: trideseti dan prethodnog i prvi dana novog mjeseca.
|
| | |
|
|
Glossary V2.0 |
