next Dan sjećanja na žrtve Holokausta 

Svake godine 27. januara obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Holokausta, dan na koji se s posebnom tugom i pijetetom sjećamo šest milona nevino stradalih Jevreja. Nažalost, ovaj broj nije broj ukupno stradalih zbog "fašističke nemani" koja je u prvoj polovini prošlog vijeka harala svijetom, uglavnom Evropom. Osim naših sunarodnjaka, osim Jevreja, u tom suludom povampirenom vremenu stradalo je mnogo više ljudi, ljudi različitih nacionalnosti, bila je to velika kataklizma i sunovrat čovječanstva.

Holokaust je bio zločin protiv čovječnosti, bez presedana, a cilj je bilo totalno uništenje jevrejske populacije u Evropi, do poslednjeg muškarca, žene i djeteta. Bila je to planirana politika jedne močne države, nacističkog Rajha, koja je mobilisala sve svoje resurse da uništi jedan narod u celosti. Jevreji nisu bili osuđeni na smrt zbog svojih vjerskih niti političkih uverenja. Nisu bili ni ekonomska ni vojna prijetnja nacističkoj državi. Poubijani su, ne zbog toga što su nešto ucinili, ne zbog neke njihove krivice, nego prosto zbog same činjenice svog rodenja, činjenice da su rođeni kao Jevreji.

Read more...
 

Glossary
Terms that are on use on this site.
You can always search for entries (regexp permitted).

Begins with Contains Exactly matches

All | A | B | C | D | E | G | H | I | J | K | L | M | N | P | R | S | T | Z


A
There are 28 entries in the glossary.
Pages: «1 2 3 »
Term Definition
alijat šelišitreće pristupanje čitanju iz Tore. Otkako se u dijaspori uvriježio običaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen učenosti (kao da su svi uvijek jednako učeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek čita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – učenima i uglednima dodjeljuju se treća i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treći ili šesti smatra se velikom počašću.
 
alijat šišišesto pristupanje čitanju iz Tore. Otkako se u dijaspori uvriježio običaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen učenosti (kao da su svi uvijek jednako učeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek čita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – učenima i uglednima dodjeljuju se treća i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treći ili šesti smatra se velikom počašću.
 
amidavidi: tefila.
 
aninutperiod žalosti od smrti pokojnika do sahrane. Ožalošćeni najbliži srodnici od trenutka smrti preminulog pa do njegove sahrane nazivaju se onenim, i imaju poseban status. Onen je oslobođen mnogih obaveza – npr. molitve, stavljanja tefilina i sl. Zabranjeno mu je uživanje mesa ili alkoholnog pića – a dužnost mu je da se usresredi na poslove vezane za sahranu preminulog. U slučaju smrti djeteta mlađeg od trideset dana ne sprovode se propisi aninuta. Po (H)alaha zabranjeno je tješiti ožalošćenog sve dok pokojnik nije sahranjen. Talmudski mudraci su upozoravali: “Ne tješite osobu dok njegov preminuli srodnik leži ispred njega”. Neposredno poslije gubitka drage osobe, ožalošćeni je u stanju šoka, i rabini su smatrali da tada nije spreman za utjehu. U prvim trenucima nakon gubitka drage osobe utjeha se čini neprimjerenom, a ožalošćeni bi se još mogao i uvrijediti zbog površnog pokušaja olakšavanja za njega nenadoknadivog gubitka. Jedan od narodnih običaja koji nisu propisani (H)alahom je da se u periodu aninuta iz kuće u kojoj se dogodio smrtni slučaj izbacuje sva voda iz svih otkrivenih sudova. Rabini tolerišu ovaj pomalo čudni običaj čije porijeklo vjerovatno treba tražiti u usput pokupljenom praznovjerju – pridajući mu etički karakter, objašnjavajući ga kao posljedicu zabrane prenošenja loših vijesti. Tako, porodica preminulog, umjesto da razglašava po susjedstvu da im se desio smrtni slučaj, samo prosipa vodu na ulicu – iz čega svi susjedi saznaju da se u dotičnoj porodici desio smrtni slučaj. Postoje oni koji porijeklo ovog običaja vezuju za zabranu Ko(h)anim da borave u zatvorenom prostoru u kome prebiva tijelo preminulog. Po ovom tumačenju prosuta voda je upozorenje Ko(h)anim da ne stupaju u tako označenu kuću.
 
anjovidi: anju
 
anjuanju (Ladino) – godišnjica smrti preminulog člana porodice koja se obilježava posjetom grobu - te zajedničkim učenjem u minjanu (u kući ili u sinagogi) koje se naziva meldadu ili limud, na koncu koga se govori kadiš derabanan. U aškenaskom folkloru godišnjica smrti preminulog člana porodice naziva se jarcajt ili jorcajt. (množina: anjus)
 
anus{mospagebreak}doslovno: prisiljeni = u rabinskoj risponzi ovaj termin se odnosi prvenstveno na prisilno pokrštene Jevreje. (množina: anusim)
 
arba kosotarba kosot (hebr.) doslovno: četiri čaše, odnosi se na četiri čaše vina koje se piju u toku seder večere kao uspomena na četiri različita glagola što ih upotrebljava Tora opisujući Izlazak. Svi prisutni (i muškarci i žene) obavezni su tokom sedera popiti četiri čaše vina (ili groždanog soka). Vino mora biti kašer. Za seder se obično čuva najbolje vino. Običaj je da se koristi crno vino, ali ako je bijelo vino boljeg kvaliteta ili neko pretpostavlja bijelo vino crnome može se vjerska obaveza izvršiti i sa bijelim vinom. Prva čaša pije se na samom početku sedera (kiduš). Druga čaša pije se na kraju (H)agade, prije pranja ruku i jedenja macot. Treća čaša pije se nakon birkat (h)a-mazon (Molitve zahvalnice nakon jela). Četvrta čaša pije se nakon čitanja Psalama, i ona označava kraj sedera. Blagoslov za vino izgovara se nad svakom čašom posebno, i glasi: “Baruh Ata, Adonaj, Elo(h)enu, Meleh (h)a-olam, bore peri (h)a-gefen”. “Blagosloven Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji tvoriš plod trsa.” Čaša mora sadržati reviit (zapreminska mjera za tekućinu - malo manje od decilitra i po) - i sva četiri puta mora se popiti “rov (h)a-kos” (većina čaše). Dozvoljeno je piti vino između prve i druge, te druge i treće obavezne čaše - ali ne i između treće i četvrte. Ako je neko popio reviit i više prilikom bilo koje od četiri obavezne čaše, a siguran je da neće uživati vino između jedne i druge čaše - dužan je blagosloviti blagoslov koji se govori nakon uživanja vina.
 
aron (h)a-kodešaron (h)a-kodeš (hebr.) – doslovno: “kovčeg svetinje” = ormar ili udubljenje u zidu u koje se smještaju svici Tore. Aron (h)a-kodeš se uvijek nalazi na zidu koji gleda na Jerusalim ka kome se svi Jevreji svijeta okreću u času molitve. (množina: aronot (h)a-kodeš)
 
aron (h)a-metimaron (h)a-metim (hebr.) = mrtvački sanduk. Mrtvački sanduk se pravi od ravnih, neobrađenih dasaka, bez ukrasa, i bez upotrebe metalnih eksera. Upotreba ravnih i neobrađenih dasaka motivisana je željom za jedno-obraznošću sprovoda koja bi unaprijed spriječila rasipna takmičenja i omogućila i da se ne postide siromašni. Kad članovi Hevra Kadiša obave svoj posao, kovčeg se zatvara i više se ne otvara. U ranom talmudskom periodu vladao je običaj da se lice preminulog ostavi otkriveno tako da ga svi mogu vidjeti prije sahrane. Ovaj običaj je dovodio u sramotan i ponižavajući položaj siromašne porodice koje nisu imale novaca da plate začine i balzamne tečnosti koje usporavaju raspadanje tijela - pa bi lice pokojnika brzo pocrnilo. Rabini su uveli zabranu otvaranja sanduka, da bi siromašne porodice poštedjeli sramote. (množina: aronot metim)
 


All | A | B | C | D | E | G | H | I | J | K | L | M | N | P | R | S | T | Z


Glossary V2.0
powered_by.png, 1 kB

Guestbook - Last Post

Sanjin
Moj e-mail je: sanjin_033@yahoo.com
mod_vvisit_counterToday180
mod_vvisit_counterYesterday567
mod_vvisit_counterThis week747
mod_vvisit_counterThis month2853
mod_vvisit_counterAll188994

Newsletter

Ako želite primati novosti sa našeg web-a prijavite se na Newsletter






© 2009 Jewish Community of Bosnia and Herzegovina