Svake godine 27. januara obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Holokausta, dan na koji se s posebnom tugom i pijetetom sjećamo šest milona nevino stradalih Jevreja. Nažalost, ovaj broj nije broj ukupno stradalih zbog "fašističke nemani" koja je u prvoj polovini prošlog vijeka harala svijetom, uglavnom Evropom. Osim naših sunarodnjaka, osim Jevreja, u tom suludom povampirenom vremenu stradalo je mnogo više ljudi, ljudi različitih nacionalnosti, bila je to velika kataklizma i sunovrat čovječanstva.
Holokaust je bio zločin protiv čovječnosti, bez presedana, a cilj je bilo totalno uništenje jevrejske populacije u Evropi, do poslednjeg muškarca, žene i djeteta. Bila je to planirana politika jedne močne države, nacističkog Rajha, koja je mobilisala sve svoje resurse da uništi jedan narod u celosti. Jevreji nisu bili osuđeni na smrt zbog svojih vjerskih niti političkih uverenja. Nisu bili ni ekonomska ni vojna prijetnja nacističkoj državi. Poubijani su, ne zbog toga što su nešto ucinili, ne zbog neke njihove krivice, nego prosto zbog same činjenice svog rodenja, činjenice da su rođeni kao Jevreji.
Dan sjećanja na žrtve Holokausta
